Proizvodi i predmeti koji su izrađeni od nanomaterijala ili ih sadržavaju

 

 

Nanomaterijali se upotrebljavaju jer mogu poboljšati funkciju ili svojstvo proizvoda, materijala ili predmeta. U nastavku možete pronaći neke opće opise potencijalne dodane vrijednosti određenog nanomaterijala u određenim proizvodima ili predmetima.
 

Premazi i boje

Nanomaterijali se upotrebljavaju u bojama i premazima kako bi se, primjerice, poboljšala njihova trajnost i kako bi se pružile nove funkcionalnosti, npr. odbijanje vode/prljavštine, jednostavno čišćenje, antimikrobna otpornost ili otpornost na ogrebotine.

Najrelevantniji nanomaterijali za industriju boja i premaza trenutačno su titanijev dioksid i silicijev dioksid (nano). Titanijev dioksid (nano) upotrebljava se u premazima uglavnom kako bi se iskoristila njegova fotokatalitička aktivnost, čime se dobivaju površine koje odbijaju prljavštinu. Dodatak sintetskog amorfnog silicija može poboljšati čvrstoću i otpornost boje na abraziju, ogrebotine i vremenske uvjete. Osim toga, srebro, cinkov oksid, aluminijev oksid, cerijev dioksid, bakrov oksid i magnezijev oksid nanoveličine trenutačno se istražuju za moguću buduću upotrebu u bojama.

Farmaceutski proizvodi

U području farmaceutskih proizvoda nanomaterijali se većinom upotrebljavaju kao pomoćne tvari, tj. tvari koje služe kao sredstvo za lijek dok same ostaju neaktivne. Više vrsta tableta, čepića i krema sadrži nanomaterijale poput sintetskog amorfnog silicija koji se upotrebljava za kontrolu viskoznosti i ujednačenosti djelatnih sastojaka. Pored toga, nanočestice srebra upotrebljavaju se već mnogo godina kao antibakterijski agensi pri previjanju rana.

Kozmetika, proizvodi za osobnu njegu

Nanotehnologija također igra važnu ulogu u kozmetičkoj industriji. Nanomaterijale možete pronaći u mnogim kozmetičkim proizvodima, uključujući hidratantne kreme, proizvode za njegu kose, šminku i kreme za sunčanje. Glavne prednosti upotrebe nanočestica u proizvodima za osobnu njegu uključuju poboljšanje stabilnosti kozmetičkih sastojaka (npr. vitamini, nezasićene masne kiseline i antioksidansi) njihovim uklapanjem unutar nanočestica; učinkovitu zaštitu kože od štetnih ultraljubičastih (UV) zraka; estetski ugodne proizvode (npr. upotrebom manjih čestica aktivnog minerala u mineralnim kremama za sunčanje omogućuje se njihova primjena bez ostavljanja vidljivog bijelog premaza); usmjeravanje djelatnog sastojka na željene stanice ili organ i omogućavanje kontroliranog oslobađanja djelatnih sastojaka radi produljenja učinka – znanje koje se istražuje i u razvoju lijekova.

Plastika

Industrija plastike je područje u kojem se nanotehnologije naširoko upotrebljavaju. Razvoj nanokompozita, tj. polimera pojačanih s pomoću nanomaterijala, jedna je od najrelevantnijih primjena u području (novih) materijala. Termoplastika pojačana nanotehnologijom otporna je na toplinu, usporava plamen, osigurava stabilnost i sposobna je provoditi električnu energiju. Na primjer, titanijev nitrid iznimno je tvrd materijal koji se upotrebljava u plastičnim proizvodima kao što su boce od polietilen-tereftalata (PET) za poboljšanje njihovih fizičkih svojstava i učinkovitosti postupaka proizvodnje PET-a.

Tkanine, tekstil i odjeća

Mnogo tekstilnih proizvoda koji se danas često upotrebljavaju sadrže nanomaterijale. Neki tekstilni proizvodi za novorođenčad mogu biti premazani srebrom nanoveličine kako bi se pružila antibakterijska zaštita. Titanijev dioksid (nano) pruža zaštitu od UV zraka u odjeći za plažu. Mnoge vodootporne jakne za planinarenje i vodootporni stolnjaci premazani su sintetskim amorfnim silicijem (nano). Kako bi se poboljšala otpornost na abraziju, tekstilni proizvodi mogu se premazati aluminijevim oksidom (nano), ugljičnim nanocijevima ili sintetskim amorfnim silicijem (nano).

Sportska oprema

Nanomaterijal koji se najčešće upotrebljava u sportskim proizvodima jesu ugljične nanocijevi. U širokoj su upotrebi u proizvodnji lakše no istovremeno čvrste opreme, kao što su teniski reketi, palice za golf i okviri za bicikle.

Hrana

Nanotehnologija također ima primjenu u prehrambenom sektoru. Glavni razvojni pravci zasad su usmjereni na promjenu teksture komponenti hrane, inkapsulaciju komponenti hrane ili aditiva, razvoj novih okusa, kontrolu oslobađanja okusa, razvoj nanosenzora za sljedivost i praćenje stanja hrane tijekom prijevoza i skladištenja i/ili povećanje biodostupnosti prehrambenih komponenti.

Categories Display