Otrovnost
Neke kemikalije mogu naštetiti našem zdravlju. Obično što je kemikalija dulje na tržištu i što se češće koristi, to više znamo o njezinoj toksičnosti. Međutim, to nije uvijek slučaj kad je riječ o nanomaterijalima, s obzirom na to da se njihova uporaba u društvu naglo povećala. Važno je provoditi ispitivanja o nanomaterijalima kako bi se otkrilo jesu li sigurni, a ako nisu, kako bi se pronašli načini da se zaštiti ljudsko zdravlje.
Toksičnost kemikalija proučava se s pomoću validiranih protokola za testiranje. Ta ispitivanja nanomaterijala uglavnom su usmjerena na učinke navedene u nastavku.
- Akutni učinci. Pojavljuju se u obliku iritacija ili nagrizanja kože ili iritacije očiju, nosa ili grla. često se ispituju nanošenjem ispitnog materijala na rekonstruirano ljudsko tkivo ili na životinjama. Neki nanomaterijali mogu izazvati i štetnije učinke u slučaju gutanja, udisanja ili izloženosti kože. Učinci opasni po život uglavnom se ispituju na životinjama, no ispitivanja na staničnim kulturama također mogu ukazati na visoku toksičnost.
- Alergijski učinci. U ispitivanjima preosjetljivosti provjerava se može li nanomaterijal izazvati alergijske reakcije, primjerice u dodiru s kožom. Neki od tih učinaka već se mogu ispitivati s pomoću metoda koje ne uključuju životinje. Nanomaterijali također mogu izazvati preosjetljivost dišnih putova, kao što je astma. Trenutačno ne postoje regulatorno prihvatljive metode za ispitivanje preosjetljivosti dišnih putova na životinjama. Kako bi se potvrdilo da određena kemikalija izaziva takav učinak, upotrebljavaju se podatci dobiveni od ljudi koji imaju te simptome.
- Učinci na ciljne organe. Riječ je o učincima koji mogu utjecati na funkcioniranje određenog organa ili izazvati promjene u strukturi organskog tkiva, što u najgorem slučaju dovodi do raka. Učinci mogu biti i lokalni, kao što su učinci na pluća nakon udisanja nanomaterijala. Obično je potrebna ponavljana izloženost od nekoliko tjedana ili mjeseci kako bi se pojavili najštetniji učinci. Toksičnost za ciljne organe većinom se ispituje na štakorima.
- Mutageni učinci. Mutacije su promjene genetskog materijala stanica ili organizama. Ispitivanja o tome je li vjerojatno da će određeni nanomaterijal izazvati mutacije često se provode s pomoću staničnih kultura. Nanomaterijal s mutagenim učincima u mnogim će slučajevima vjerojatno prouzročiti rak.
- Reproduktivni učinci. Reproduktivni učinci obuhvaćaju promjene u vezi s plodnošću ili poremećaje u razvoju fetusa. Za žene to može značiti poteškoće sa začećem, a za muškarce promjene na spermijima. Ispitivanja reproduktivne i razvojne toksičnosti i dalje se provode na životinjama, katkad na više generacija.
U EU-u je potrebno procijeniti opasna svojstva nanomaterijala i osigurati njihovu sigurnu uporabu.
Kad je riječ o opasnim tvarima, nekoliko je regulatornih mjera koje se mogu poduzeti kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi. Primjerice, moglo bi se provesti usklađeno razvrstavanje opasnih tvari na razini EU-a. To zahtijeva i obvezu da se na oznake proizvoda koji sadržavaju te tvari dodaju informacije o opasnostima.