Zaštita radnika

Worker with hard hat

Zakonodavstvo EU-a u području zaštite radnika primjenjuje se na kemikalije, a time i na nanomaterijale, iako se ti materijali ne navode izričito. Osobito su bitne Okvirna direktiva 89/391/EEZ, Direktiva 98/24/EZ o kemijskim sredstvima te Direktiva 2004/37/EZ o karcinogenim ili mutagenim tvarima, kao i uredbe REACH i CLP. To znači da su poslodavci zakonom obvezani da ocjenjuju i upravljaju rizicima od kemikalija, uključujući nanomaterijale, na radnom mjestu. Potom je potrebno poduzeti mjere za otklanjanje ili smanjenje rizika koliko je god to moguće. Prve mjere koje valja razmotriti jesu otklanjanje rizika ili zamjena manje opasnim materijalima i postupcima. Ako to nije moguće, nužno je smanjiti rizik radnika prevencijom putem hijerarhijskih mjera kontrole, i to ovim redoslijedom:

  1. mjere tehničke kontrole na izvoru
  2. organizacijske mjere i
  3. osobna zaštitna oprema, koju je potrebno razmatrati samo kao zadnje moguće rješenje.

Potrebno je pratiti situaciju te redovito ispitivati učinkovitost mjera.

Iako su i dalje prisutne brojne neizvjesnosti, postoje brojni razlozi za zabrinutost u pogledu sigurnosti i zdravstvenih rizika od nanomaterijala. Stoga poslodavci i radnici trebaju zajedno upravljati rizicima na način koji se temelji na mjerama predostrožnosti i izboru preventivnih mjera.