Nanomaterijali se upotrebljavaju u bojama i premazima kako bi se, primjerice, poboljšala njihova trajnost i kako bi se pružile nove funkcionalnosti, npr. odbijanje vode/prljavštine, jednostavno čišćenje, antimikrobna otpornost ili otpornost na ogrebotine. Najrelevantniji nanomaterijali za industriju boja i premaza trenutačno su titanijev dioksid i silicijev dioksid (nano). Titanijev dioksid (nano) upotrebljava se u premazima uglavnom kako bi se iskoristila njegova fotokatalitička aktivnost, čime se dobivaju površine koje odbijaju prljavštinu. Dodatak sintetskog amorfnog silicija može poboljšati čvrstoću i otpornost boje na abraziju, ogrebotine i vremenske uvjete. Osim toga, srebro, cinkov oksid, aluminijev oksid, cerijev dioksid, bakrov oksid i magnezijev oksid nanoveličine trenutačno se istražuju za moguću buduću upotrebu u bojama.

Tinte i toneri sadržavaju nanomaterijale zbog različitih razloga. Sami pigmenti mogu sadržavati nanočestice, a veličina pigmentnih čestica može utjecati na konačne boje dobivene tiskanjem. Pigmenti koji se upotrebljavaju kao dio boja za tintne pisače mogu sadržavati nanomaterijale kako bi se izbjeglo začepljenje mlaznica pisača.

U području farmaceutskih proizvoda nanomaterijali se većinom upotrebljavaju kao pomoćne tvari, tj. tvari koje služe kao sredstvo za lijek dok same ostaju neaktivne. Više vrsta tableta, čepića i krema sadrži nanomaterijale poput sintetskog amorfnog silicija koji se upotrebljava za kontrolu viskoznosti i ujednačenosti djelatnih sastojaka. Pored toga, nanočestice srebra upotrebljavaju se već mnogo godina kao antibakterijski agensi pri previjanju rana.

Nanotehnologija također igra važnu ulogu u kozmetičkoj industriji. Nanomaterijale možete pronaći u mnogim kozmetičkim proizvodima, uključujući hidratantne kreme, proizvode za njegu kose, šminku i kreme za sunčanje. Glavne prednosti upotrebe nanočestica u proizvodima za osobnu njegu uključuju poboljšanje stabilnosti kozmetičkih sastojaka (npr. vitamini, nezasićene masne kiseline i antioksidansi) njihovim uklapanjem unutar nanočestica; učinkovitu zaštitu kože od štetnih ultraljubičastih (UV) zraka; estetski ugodne proizvode (npr. upotrebom manjih čestica aktivnog minerala u mineralnim kremama za sunčanje omogućuje se njihova primjena bez ostavljanja vidljivog bijelog premaza); usmjeravanje djelatnog sastojka na željene stanice ili organ i omogućavanje kontroliranog oslobađanja djelatnih sastojaka radi produljenja učinka – znanje koje se istražuje i u razvoju lijekova.

Nanomaterijali kao što je čađa upotrebljavaju se za poboljšanje otpornosti automobilskih guma i ostalih proizvoda od gume. Nanomaterijali kao što je silika također se mogu upotrebljavati u tu svrhu. Time se produljuje rok trajanja automobilskih guma te se smanjuju troškovi za potrošače i za proizvođače automobilskih guma.

U nekim elektroničkim proizvodima, kao što su računalni zasloni, primjenjuje se nanotehnologija radi smanjenja njihove težine i potrošnje energije. S pomoću nanotehologije može se stvoriti visoka energetska učinkovitost, uz veću brzinu rada. Nanomaterijali mogu se upotrebljavati i za izradu računalnih čipova te mogu smanjiti (pomoći u smanjenju) veličine tranzistora u pločicama. Nanotehnologija se upotrebljava za povećanje brzine računala i kapaciteta tvrdih diskova, kao i prijenosnog medija za pohranu. Na tržištu se pojavljuju i novi televizijski ekrani u kojima se upotrebljavaju kvantne točke, poznate i kao poluvodički nanokristali.

Industrija plastike je područje u kojem se nanotehnologije naširoko upotrebljavaju. Razvoj nanokompozita, tj. polimera pojačanih s pomoću nanomaterijala, jedna je od najrelevantnijih primjena u području (novih) materijala. Termoplastika pojačana nanotehnologijom otporna je na toplinu, usporava plamen, osigurava stabilnost i sposobna je provoditi električnu energiju. Na primjer, titanijev nitrid iznimno je tvrd materijal koji se upotrebljava u plastičnim proizvodima kao što su boce od polietilen-tereftalata (PET) za poboljšanje njihovih fizičkih svojstava i učinkovitosti postupaka proizvodnje PET-a.

Mnogo tekstilnih proizvoda koji se danas često upotrebljavaju sadrže nanomaterijale. Neki tekstilni proizvodi za novorođenčad mogu biti premazani srebrom nanoveličine kako bi se pružila antibakterijska zaštita. Titanijev dioksid (nano) pruža zaštitu od UV zraka u odjeći za plažu. Mnoge vodootporne jakne za planinarenje i vodootporni stolnjaci premazani su sintetskim amorfnim silicijem (nano). Kako bi se poboljšala otpornost na abraziju, tekstilni proizvodi mogu se premazati aluminijevim oksidom (nano), ugljičnim nanocijevima ili sintetskim amorfnim silicijem (nano).

Mekane igračke najčešće sadržavaju nanomaterijale koji imaju antimikrobna svojstva, odnosno mogu pomoći u održavanju igračaka čistima i izdržljivijima. I boje za djecu mogu sadržavati nanomaterijale jer se oni upotrebljavaju u mnogim pigmentima.

Nanomaterijal koji se najčešće upotrebljava u sportskim proizvodima jesu ugljične nanocijevi. U širokoj su upotrebi u proizvodnji lakše no istovremeno čvrste opreme, kao što su teniski reketi, palice za golf i okviri za bicikle.

U EU-u se izdaju odobrenja za sve više aktivnih sastojaka u biocidnim proizvodima. Smanjivanje nekih sastojaka na nanoveličinu moglo bi u budućnosti donijeti određene prednosti u pogledu uporabe tih proizvoda, iako za biocidne proizvode koji sadržavaju nanomaterijale može biti potrebno posebno odobrenje i procjena rizika. Kod biocidnih proizvoda koji sadržavaju nanomaterijale nanomaterijal koji je upotrijebljen mora biti naznačen s pomoću riječi „nano” na popisu sastojaka.

Nanotehnologija također ima primjenu u prehrambenom sektoru. Glavni razvojni pravci zasad su usmjereni na promjenu teksture komponenti hrane, inkapsulaciju komponenti hrane ili aditiva, razvoj novih okusa, kontrolu oslobađanja okusa, razvoj nanosenzora za sljedivost i praćenje stanja hrane tijekom prijevoza i skladištenja i/ili povećanje biodostupnosti prehrambenih komponenti.