Nanomaterijali u okolišu

Različiti nanooblici kemikalije mogu se u okolišu ponašati na drugačiji način zbog svojstava specifičnih za nanomaterijale koja su ugrađena u materijal. Znanost u području sudbine i ponašanja nanomaterijala u okolišu brzo se razvija.

Jedan od mogućih pravaca budućeg djelovanja jest upotreba fizikalno-kemijskih svojstava nanomaterijala kao polazište, npr. topljivost u vodi. Ta se ključna svojstva mogu upotrijebiti za odlučivanje o daljnjim mjerenjima ili o tome hoće li sudbina nanooblika u okolišu biti više ili manje ista kao ona već utvrđena za oblik koji nije nanooblik kemikalije.

Primjerice, kada se lako topljiva tvar otpusti u okoliš, neovisno o tome radi li se o nanoobliku ili ne, potrebno je procijeniti ekološka svojstva u otopini. Ako se ispostavi da je nanomaterijal lako topljiv, tada bi se za anorganske tvari postojeće informacije o njegovom rasutom stanju mogle upotrijebiti i za procjenu nanooblika.

Sudbina kemikalija u okolišu obuhvaća različite procese od kojih su glavni razgradnja (kemijska, fizička ili biološka) i/ili transformacija u okolišu. Međutim, standardne metode koje se upotrebljavaju za procjenu razgradnje kemikalija općenito nisu odgovarajuće za nanomaterijale. Daljnju komplikaciju za nanomaterijale predstavlja činjenica da površinska obrada ili premaz mogu utjecati na sudbinu i ponašanje nanomaterijala u okolišu.

Osim procesa transformacije i razgradnje potrebno je procijeniti i moguću bioakumulaciju nanočestica u organizmima. U nedavnom radu OECD-a navedena su ograničenja trenutačnih pristupa ispitivanju.

Metode za mjerenje i evaluaciju sudbine nanočestica u okolišu nastavljaju se razvijati. Očekuje se da će poboljšane tehnike biti dostupne u narednim godinama.