Nanomaterijali su kemijske tvari

Čestice nanoveličine mogu se napraviti od mnogo različitih tvari, kao što su ugljen, metali, metalni oksidi te polimeri. Teško je navesti točan broj nanomaterijala koji su trenutačno na tržištu, a još je teže procijeniti koliko ih je još moguće proizvesti u laboratorijskom okruženju.

Prema Uredbi REACH pravna obveza proizvođača i uvoznika da registriraju i dokažu sigurnu upotrebu odnosi se i na tvari s nanooblicima. S druge strane, samo nekoliko propisa EU-a ima izričite pravne zahtjeve za nanomaterijale kao što su propisi o kozmetici i novoj hrani. Budući da Uredba REACH nema izričite odredbe za nanomaterijale, postoji samo nekoliko registracija koje imaju informacije specifične za nanomaterijale.

Istovremeno, nepostojanje posebnih odredbi ne sprječava proaktivne tvrtke da transparentno prijave nanooblike tvari obuhvaćenih registracijama. Objavljivanje informacija specifičnih za nanomaterijale moguće je od 2010. godine kad je uveden dobrovoljni potvrdni okvir u IUCLID-u.

Više informacija o tim tvarima za koje je dobrovoljno označen potvrdni okvir ili gdje postoje druge indikacije o informacijama specifičnima za nanomaterijale možete naći na ovoj poveznici na internetsku stranicu ECHA-e za širenje informacija. 

Više informacija o registriranim tvarima koje sadržavaju nanomaterijale:

Podnositelji registracije u skladu s Uredbom REACH mogu odlučiti ECHA-i pružiti informacije o nanomaterijalima tako da navedu prisutnost oblika nanomaterijala u sastavu tvari, tako da navedu da je fizičko stanje tvari nanomaterijal ili da dostave specifične studije o nanomaterijalu u zapisu o studiji o krajnjoj točki.

REACH je glavna uredba o kemikalijama. Stoga je način na koji se Uredbom REACH definiraju kemijske tvari važan u širem smislu jer se koncepti navedeni u njoj odražavaju u ostalom zakonodavstvu:

'tvar: znači kemijski element i njegovi spojevi u prirodnom stanju ili dobiveni proizvodnim postupkom, uključujući i dodatke (aditive) koji su nužni za održavanje stabilnosti te nečistoće koje proizlaze iz primijenjenog postupka, ali isključujući otapala koja se mogu izdvojiti bez utjecaja na stabilnost tvari i promjene njezinog sastava'

Važno je napomenuti da se mnogi nanomaterijali pojavljuju u prirodi i stoga se možda ne uklapaju u postojeće zakonodavstvo o kemikalijama koje se odnosi na proizvedene tvari, kao što je uredba REACH, osim ako su namjerno kemijski izmijenjeni na neki način. Drugi nanomaterijali nastaju kao nusproizvodi, primjerice od izgaranja fosilnog goriva u npr. dizelskim motorima. Međutim, na takve čestice primjenjuju se razni propisi o zaštiti okoliša, kao što su oni koji štite kvalitetu okolnog zraka.

 

Postoji li mnogo više nanomaterijala u svijetu?

Postoje različite procjene stvarnog broja tvari s nanomaterijalima na tržištu EU-a.

Vjerojatno postoji više tvari s nanooblicima na tržištu od onih koje su trenutačno registrirane prema Uredbi REACH. Postoji više razloga za to, uključujući sljedeće:

  • regulatorna nesigurnost: iako su nanomaterijali obuhvaćeni pojmom „tvar” kao i područjem primjene Uredbe REACH, u uredbi se nanomaterijali ne spominju izričito niti se navode izričiti zahtjevi. Neki proizvođači/uvoznici na temelju toga mogu zaključiti da ne postoji obveza za pružanje informacija specifičnih za nanomaterijale u njihovim registracijskim dosjeima. Europska komisija trenutačno priprema izmjenu priloga Uredbi REACH kako bi izričito utvrdili zahtjevi za nanooblike tvari.
  • poteškoće pri mjerenju: premda je pojam nanomaterijal jednostavan, mjerenje kako bi se utvrdilo je li oblik tvari nanooblik često nije jednostavno. To zahtijeva precizne i ponekad skupe instrumente. Stoga, bez izričitih pravnih zahtjeva za provođenje testa, proizvođači/uvoznici mogu odlučiti da ga ne provedu.
  • male količine: neke tvari s nanooblicima mogu biti na tržištu u tako malim količinama da za njih nije potrebna registracija prema Uredbi REACH. Rok za registraciju kemikalija u malim količinama (1 – 100 tona godišnje) jest 31. svibnja 2018.

Može postojati mnogo razloga zašto je broj registriranih tvari s nanooblicima malen. Vjerojatno postoje brojne registrirane tvari koje se proizvode ili stavljaju na tržište kao nanomaterijali, a za koje su tvrtke odlučile ne navoditi izričito informacije specifične za nanomaterijale u registracijskom dosjeu.

Unatoč tome, kako se budu rješavala regulatorna pitanja, očekuje se da će se povećati dostupne informacije specifične za nanomaterijale prikupljene provedbom Uredbe REACH.