Uredba
Nanomaterijali su u EU-u uređeni istim strogim regulatornim okvirom kojim se osigurava sigurna uporaba svih kemikalija i smjesa, tj. uredbama REACH i CLP. To znači da će biti potrebno procijeniti opasna svojstva nanooblika tvari te da se treba osigurati njihova sigurna upotreba. Postoje i posebne odredbe za nanomaterijale u zakonodavstvu specifičnom za pojedine sektore, kao što su zakonodavstvo o hrani, biocidima i kozmetici.
Kako bi se definirao pojam nanomaterijala, Europska komisija dala je preporuku koja se temelji isključivo na veličini sastavnih čestica materijala, bez obzira na opasnost ili rizik. Tom su definicijom obuhvaćeni prirodni, slučajni ili proizvedeni materijali i ona predstavlja temelj provedbe regulatornih odredaba za tu skupinu materijala. Međutim, u nekim zakonodavnim područjima pokretač pravnih obveza za nanomaterijale jest činjenica da oni mogu imati drugačija svojstva u usporedbi s većim česticama.
Sve tvari unutar područja primjene Uredbe REACH moraju se registrirati kako bi se zakonski proizvodile ili uvozile u EU. Ovisno o količini stavljenoj na tržište, proizvođači i/ili uvoznici kao dio registracije tvari trebaju podnijeti informacije o učincima na ljudsko zdravlje i na okoliš te opasne nanooblike – procjenu izloženosti tijekom životnog ciklusa.
Iste se obveze odnose na nanomaterijale. Kada tvari imaju opasna svojstva, Uredbom o razvrstavanju, označivanju i pakiranju (CLP) zahtijeva se da se ta svojstva prijave ECHA-i i da se tvari označe i pakiraju tako da se mogu sigurno upotrebljavati.
Društva bi trebala biti transparentna prilikom svojih registracija u skladu s Uredbom REACH i jasno navesti način osiguravanja sigurnosti nanooblika, uključujući navođenje potrebnih mjera za odgovarajuću kontrolu potencijalnog rizika. U ECHA-inim smjernicama pruža se dodatna podrška tvrtkama u vezi s utvrđivanjem i prijavljivanjem svojstava nanooblika.
Osim uredbi REACH i CLP, u EU-u postoji i zakonodavstvo specifično za pojedine sektore za posebne skupine proizvoda. To su primjerice biocidi, proizvodi za zaštitu biljaka, kozmetički i farmaceutski proizvodi, igračke, hrana i elektronički proizvodi.
Zakonodavstvo za zaštitu okoliša, radnika i potrošača u EU-u obično se provodi direktivama. Ako nanomaterijali predstavljaju rizik za okoliš, radnike ili potrošače, opća pravila iz zakonodavstva na isti se način primjenjuju na nanomaterijale kao i na druge oblike tvari. Primjeri direktiva jesu Okvirna direktiva o vodama, Direktiva o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu i Direktiva o sigurnosti igračaka.