OECD ima dugogodišnji program upravljanja kemikalijama te igra vrlo važnu ulogu u usklađivanju regulatornih metoda za ispitivanje i procjenu opasnosti kemikalija. Glavni instrumenti kojima se to postiže jesu međunarodno dogovorene smjernice za ispitivanje i načela dobre laboratorijske prakse (DLP).

Zahvaljujući njima, ispitivanja koja se provode u skladu sa smjernicama OECD-a za ispitivanje priznaju tijela u zemljama koje se pridržavaju Odluke o međusobnom prihvaćanju podataka (MAD). Ta je odluka zakonski obvezujući instrument koji olakšava međunarodno prihvaćanje podataka za potrebe regulatorne procjene sigurnosti kemikalija. Time su se dramatično smanjili troškovi ispitivanja i ograničio broj životinja potrebnih za ispitivanja.

Danas se većina zakonodavstva o kemikalijama u industrijaliziranim zemljama diljem svijeta temelji na rezultatima Programa OECD-a za kemikalije. To vrijedi i kada je riječ o procjeni opasnosti nanomaterijala. U Preporuci Vijeća OECD-a iz 2013. o ispitivanju i procjeni sigurnosti proizvedenih nanomaterijala navodi se da su postojeći međunarodni i nacionalni regulatorni okviri za kemikalije prikladni za upravljanje rizicima povezanima s proizvedenim nanomaterijalima. Međutim, također se napominje da se te okvire i ostale sustave za upravljanje vjerojatno treba dodatno prilagoditi kako bi se njima obuhvatila i posebna svojstva proizvedenih nanomaterijala.

OECD je 2006. osnovao Radnu skupinu za proizvedene nanomaterijale (WPMN) kako bi omogućio raspravu o procjeni opasnosti i rizika nanomaterijala. Glavni je rezultat njezina dosadašnjeg rada procjena načina na koji se postojeće smjernice OECD-a za ispitivanje mogu primijeniti na 11 često korištenih nanomaterijala. Veliki su napori uloženi u taj projekt, tijekom kojega je pripremljeno više od 700 studija. OECD je rezultate objavio 2015.