Ljudsko zdravlje i nanomaterijali

Stalno smo izloženi mnogim kemikalijama, uključujući nanomaterijale, primjerice putem zraka koji udišemo, hrane koju jedemo, odjeće koju nosimo ili sportske opreme kojom se koristimo. Zbog njihove široke primjene u društvu i povećane izloženosti tim kemikalijama važno je razumjeti sve moguće štetne učinke koje mogu imati na naše zdravlje.

Procjena potencijalne opasnosti nanomaterijala za zdravlje provodi se toksikološkim ispitivanjima usmjerenima na određeni organ, kao što su jetra, bubreg ili krv i na put primjene, kao što su gutanje, udisanje ili apsorpcija preko kože.

Primjerice:

  • U ispitivanjima mutagenosti ispituje se sposobnost kemikalije da uzrokuje promjene genetskog materijala stanice.
  • U ispitivanjima inhalacijske toksičnosti procjenjuju se učinci nanomaterijala koji se prenose zrakom nakon što uđu u pluća.
  • U ispitivanjima reproduktivne toksičnosti razmatraju se učinci na plodnost i razvoj potomstva.
  • U ispitivanjima dermalne toksičnosti razmatraju se učinci nanomaterijala apsorbiranih preko kože.

Provedba toksikoloških ispitivanja s nanomaterijalima je zahtjevna. Ovisno o njihovoj veličini i površini, mogu imati slabu apsorpciju ili slabu topivost, a njihova svojstva može biti teže analizirati nego svojstva drugih kemikalija.

Jedan od glavnih ciljeva utvrđivanja ove opasnosti jest utvrditi odnos između doze tvari i ozbiljnosti njezina učinka („odnos doze i učinka”). Provedbom toksikoloških ispitivanja može se odrediti prag doze ispod kojeg se pretpostavlja da neće doći do štetnog učinka. Ako je izloženost iznad tog praga, potrebno je kontrolirati potencijalni rizik i upravljati njime tako da se naša izloženost tim rizicima svede na najmanju moguću mjeru.