Udisanje
Putem zraka koji udišemo izloženi smo brojnim spojevima, uključujući nanomaterijale. Tijekom života u prosjeku udahnemo više od 300 milijuna litara zraka, što je volumen 120 olimpijskih bazena.
Nanočestice udišemo u brojnim različitim situacijama, primjerice prilikom uporabe kozmetičkih proizvoda ili proizvoda u spreju koje koristimo u kućanstvima ili iz ispušnih plinova iz vozila i drugih izvora.
Neke nanočestice koje se prenose zrakom nisu opasne i neće nam oštetiti pluća, dok neke mogu izazvati zdravstvene probleme, alergijske reakcije ili čak tumore. Takav je primjer titanijev dioksid, koji se nalazi u proizvodima za zaštitu od sunca i za koji se sumnja da uzrokuje rak ako se udiše. Zbog toga svi proizvodi koji sadržavaju tu tvar u količinama iznad određene granice moraju biti označeni kako bi se ljude upozorilo i spriječilo da je udišu.
Različiti oblici istog nanomaterijala čak mogu imati i različite učinke. Primjerice, udisanje određenih oblika ugljikovih nanocijevi može prouzročiti fibrozu i rak pluća, dok s drugim oblicima to nije slučaj.
Kako bi razumjeli može li određeni nanomaterijal izazvati akutne ili kronične učinke, znanstvenici provode kratkoročna i dugoročna ispitivanja. Rezultati mogu pomoći u upravljanju mogućim rizicima povezanima s nanomaterijalima. Primjerice, iz njih se može zaključiti u kojim bi slučajevima mogla biti potrebna zaštitna oprema kako bi se spriječilo udisanje štetnog nanomaterijala.
EU Privacy Disclaimer
Na ovom portalu koristimo kolačiće kako bismo vam osigurali najbolje iskustvo njegova pregledavanja.