Osigurajte sigurnu uporabu nanomaterijala na radnom mjestu

Izloženost nanomaterijalima ovisi o postupku, primijenjenim mjerama tehničke kontrole  i, ako navedeno nije dovoljno, uporabi osobne zaštitne opreme. Poslodavci moraju smanjiti izloženost opasnim tvarima na razinu za koju se procjenjuje da ne nanosi štetu zdravlju radnika.

Čini se da je udisanje najrelevantniji put izlaganja nanomaterijalima na radnom mjestu,  pa bi trebalo smanjiti stvaranje svih nanomaterijala koji se prenose zrakom na radnom mjestu. To se može postići s pomoću radnih okruženja sa zatvorenim sustavima i mokrih procesa. U što većoj mjeri trebalo bi izbjegavati postupke kojima se stvara prašina, kao što su brušenje i abrazija.

Ako se nanočestice nalaze u zraku na radnom mjestu, potrebno je osigurati odgovarajuće prozračivanje. Kao posljednji izbor radnike se može obučiti za uporabu zaštitne opreme za disanje, zaštitne odjeće, rukavica i naočala.

Treba napomenuti da su tijekom radova održavanja obično privremeno onemogućene uobičajene mjere upravljanja rizicima u postupku, kao što je upotreba zatvorenih sustava. Stoga će možda biti potrebne dodatne mjere upravljanja rizicima za te vrste postupaka.

Samostalni poduzetnici možda nemaju mogućnost za tako stroge kontrole na svojem radnom mjestu u usporedbi s onima koji rade u industrijskom okruženju.

 

Sigurnosno-tehnički listovi (STL-ovi)

U skladu s Uredbom REACH uz svaku opasnu kemikaliju potrebno je dostaviti sigurnosno-tehnički list (STL). U sigurnosno-tehničkim listovima navode se korisne informacije o kemikalijama, opisuju se opasnosti koje kemikalije predstavljaju te se navode informacije o rukovanju, skladištenju i hitnim mjerama u slučaju nesreće. Uredbom REACH od korisnika opasnih kemikalija zahtijeva se da slijede savjete o mjerama upravljanja rizicima navedene u scenarijima izloženosti priloženima STL-u, kada postoje.

 

Neki nanomaterijali imaju nacionalne granične vrijednosti izloženosti na radnom mjestu

Granične vrijednosti izloženosti (GVI) na radnom mjestu za opasne tvari predstavljaju važne informacije za procjenu rizika i upravljanje rizicima, pa i u kontekstu nanomaterijala.

Granica izloženosti jest koncentracija – iskazana u dijelovima na milijun (ppm) ili miligramima po kubnom metru (mg/m3) – kemikalije u zraku na radnom mjestu kojoj većina ljudi može biti izložena bez štetnih učinaka. Međutim, GVI-ovi se ne bi trebali smatrati strogim linijama razdvajanja između sigurne i nesigurne izloženosti.

Trenutačno nema GVI-ova na razini EU-a za nanomaterijale, najvjerojatnije zbog činjenice da još uvijek nema dovoljno informacija za njihovo utvrđivanje. GVI-ovi na razini EU-a utvrđeni su samo za ograničen broj tvari koje se trenutačno upotrebljavaju na radnom mjestu. Te obvezujuće i/ili indikativne granične vrijednosti utvrđene su direktivama EU-a.

Mnoge države članice uspostavile su svoje nacionalne GVI-ove, pa i za nanomaterijale. Ta nacionalna ograničenja također treba poštovati i svaki poslodavac mora osigurati da izloženost zaposlenika ne premašuje GVI-ove.