Definicija nanomaterijala

Nanomaterijali su u EU-u uređeni istim propisima kojima se osigurava sigurna uporaba svih kemikalija i smjesa. To znači da se opasna svojstva nanooblika tvari moraju procijeniti kako bi se zajamčila njihova sigurna uporaba.

Standardna i zajednički dogovorena definicija pomaže regulatornim tijelima da identificiraju te materijale i donose odluke u vezi s njima.

Europska komisija usvojila je preporuku o definiciji nanomaterijala.

U njoj se nanomaterijali definiraju kako slijedi:

prirodni, slučajno nastali ili proizvedeni materijal koji sadržava čestice u nevezanom stanju, u obliku agregata ili aglomerata i gdje je za 50 % ili više čestica u raspodjeli po brojevnoj veličini jedna ili više vanjskih dimenzija unutar opsega od 1 do 100 nm.

U posebnim slučajevima i kada je to opravdano zbog zabrinutosti za okoliš, zdravlje, sigurnost ili konkurentnost, graničnu vrijednost za raspodjelu tvari po brojevnoj veličini u visini od 50 % može se zamijeniti graničnom vrijednošću od 1 do 50 %.

Na temelju odstupanja fulereni, grafeni i ugljikove nanocijevi jednostrukih stijenki s jednom ili više vanjskih dimenzija ispod 1 nm smatraju se nanomaterijalima.

U tom kontekstu „nevezano stanje” odnosi se na proizvedene čestice. „Agregat” znači čestica koja sadržava čvrsto vezane ili sjedinjene čestice, a „aglomerat” znači skup slabo vezanih čestica ili agregata, čija je vanjska površina slična ukupnoj površini pojedinačnih komponenti. Agregati i aglomerati rezultat su međusobne interakcije čestica ili njihove interakcije s okolišem, primjerice s organskom tvari.

 

Različita usmjerenost, različite definicije

Različite agencije i tijela EU-a primjenjivala su definiciju Komisije i prilagodila je posebnim regulatornim potrebama.

Na primjer:  

  • u Uredbi o biocidnim proizvodima definicija se primjenjuje na aktivne i neaktivne tvari i proširuje na posebne materijale vanjskih dimenzija ispod 1 nm te se zadržava granična vrijednost za raspodjelu tvari po brojevnoj veličini od ≥ 50 %. Budući da je uredba usmjerena na izloženost i stavljanje proizvoda na tržište, u definiciji nanomaterijala izričito se navodi da ako se u određenom proizvodu koriste nanomaterijali, posebno se ocjenjuje rizik za zdravlje ljudi, zdravlje životinja i okoliš, što obuhvaća i aktivne i neaktivne tvari.
  • U Uredbi REACH primjenjuje se definicija Europske komisije, no umjesto nanomaterijala uvodi se pojam nanooblika. U njoj se slijedi načelo „jedna tvar, jedna registracija” u skladu s kojim se svi nanomaterijali određene tvari moraju zajedno registrirati. S obzirom na to da svojstva pojedinih nanomaterijala, poput veličine i oblika, utječu na njihov potencijal opasnosti, potrebno je zasebno procijeniti sve oblike tvari. Pojam nanooblika uveden je kako bi se razjasnilo da sve varijacije nanooblika tvari treba neovisno procijeniti.
  • Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) razmatra samo proizvedene nanomaterijale, neovisno o njihovoj distribuciji, s obzirom na to da je usmjerena na Uredbu o dodatcima hrani i hrani za životinje, u koju se nanomaterijali uvijek dodaju s namjerom.