Predviđanje svojstava nanomaterijala

Kako bi ubrzali testiranje nanomaterijala i u konačnici naše razumijevanje njihovih mogućih štetnih učinaka, istraživači mogu primijeniti analogijski pristup. U okviru analogijskog pristupa upotrebljavaju se informacije o sličnim izvornim tvarima za koje postoje podatci kako bi se predvidjela svojstva ciljnih tvari za koje postoji vrlo malo ili nimalo informacija.

Analogijski pristup može se upotrebljavati za pojedinačne tvari, uključujući nanomaterijale, u skladu s Uredbom REACH, no može se primjenjivati i na skupine tvari i nanooblike kako bi se utvrdila sva kretanja u vezi s njima. Ako se grupiranje tvari i analogijski pristup ispravno primjenjuju, eksperimentalno testiranje može se umanjiti jer ne postoji potreba za odvojenim testiranjem svake ciljne tvari.

 

Uporaba postojećih podataka za popunjavanje praznina

Analogijski pristup posebno je koristan za generiranje podataka u regulatorne svrhe kako bi tijela imala dovoljno informacija za donošenje odluka o kemikalijama i osiguravanje njihove sigurne uporabe.

Grupiranje je moguće:

  • između različitih nanooblika određene tvari
  • između drugih tvari u istom rasponu veličine
  • potencijalno između različitih oblika tvari od njihovih većih oblika do nanooblika

Grupiranje je pristup prvotno razvijen za kemikalije, a kasnije se počeo primjenjivati na nanooblike.

 

Definiranje svojstava nanomaterijala

Nanomaterijali se mogu proizvoditi i modificirati kako bi dobili različita svojstva: veličinu, oblik, kristalinitet i površinsku obradu. Kod površinske obrade riječ je o premazivanju površine nanomaterijala. Primjerice, neke ugljikove nanocijevi s više stijenki mogu se premazivati kako bi se bolje pričvrstile za organe i kako bi lijekovi bolje kroz njih prolazili.

 

Registracija kemikalija u skladu s Uredbom REACH s pomoću analogijskog pristupa

U skladu s Uredbom REACH, podatci o tvarima zahtijevaju se za tvari koje se proizvode u količini od najmanje jedne tone godišnje. Kad je riječ o nanooblicima, tu količinu može biti teško dostići s obzirom na to da se zahtjev odnosi na ukupnu tonažu nanooblika i drugih oblika tvari, a ne na pojedinačni nanooblik.

Nanooblici se često proizvode u mnogo manjim količinama, od nekoliko grama do 100 kilograma godišnje, ovisno o uporabi i tržištu.

Poduzeća moraju opravdati primjenu analogijskog pristupa prilikom registracije kemikalije na temelju Uredbe REACH. Pritom dostavljaju znanstveno utemeljeno obrazloženje o tome zašto je grupiranje nanooblika moguće, potkrijepljeno dostupnim podatcima, primjerice o opasnostima ili sudbini izvorne i ciljne tvari.

 

Razvoj okvira za analogijski pristup

U proteklom su desetljeću ostvareni brojni pomaci kad je riječ o ispitivanju je li analogijski pristup moguće primjenjivati na nanooblike i koje su informacije potrebne da bi taj pristup bio pouzdan.

ECHA i OECD objavili su smjernice koje sadržavaju okvir i ograničenja primjene analogijskog pristupa uz istodobno osiguravanje regulatorne valjanosti i prihvatljivosti.

U okviru istraživačkih projekata, kao što je GRACIOUS, razvijen je okvir ponajprije namijenjen za primjenu analogijskog pristupa u skladu s Uredbom REACH u industrijskom sektoru, ali i kao potpora održivom razvoju proizvoda.

Iako je ostvaren određen napredak, potrebno je poduzeti daljnje napore kako bi se dodatno učvrstila valjanost i priznavanje analogijskog pristupa za različite nanooblike.