Nanomaterijali se upotrebljavaju u različite svrhe, uključujući u znanosti o hrani, farmaceutskim proizvodima, kozmetici, pigmentima i elektronici. Kako nanomaterijali utječu na naše zdravlje i okoliš? 
Ne postoji jednostavan odgovor. Iako su znanstvenici stekli puno iskustva u procjeni sigurnosti i toksičnosti kemikalija, te sitne čestice i dalje predstavljaju tehničke i znanstvene izazove.

Jedan takav izazov proizlazi iz jedinstvenih svojstava svakog nanomaterijala. Nanomaterijali imaju veću površinu od drugih materijala, zbog čega su reaktivniji. 
Ta veća reaktivnost donosi moguće rizike za naše zdravlje i okoliš. Budući da se njihova uporaba povećava, tako se povećava i naša izloženost njima.

Napredak u ispitivanju nanomaterijala

Unatoč izazovima, u posljednjem je desetljeću ostvaren velik napredak u utvrđivanju mogućih negativnih učinaka od nanomaterijala. Sve je više pouzdanih i validiranih načina ispitivanja nanomaterijala.
Istraživači su utvrdili da se standardni protokoli za ispitivanje, kao što su smjernice OECD-a za ispitivanje kemikalija, često mogu upotrebljavati i za nanomaterijale, no potrebno je učiniti više kako bi se obuhvatila neka od njihovih jedinstvenih svojstava. 

Usklađene metode ispitivanja u okviru međunarodne suradnje

U tijeku su istraživanja s međunarodnim organizacijama koje blisko surađuju s istraživačima i drugim partnerima kako bi se pronašli novi i pouzdani načini provedbe tih ispitivanja.
Jedan od primjera je „Inicijativa Malta”, međunarodna suradnja između ECHA-e, država članica, Europske komisije i industrije s ciljem izrade i izmjene smjernica za ispitivanje kako bi se osiguralo rješavanje posebnih pitanja specifičnih za nanomaterijale radi ispunjavanja regulatornih zahtjeva. 

Drugi je primjer trogodišnji projekt NanoHarmony financiran u okviru programa Obzor 2020., u okviru kojeg istraživačke institucije blisko surađuju s OECD-om i ECHA-om kako bi se ubrzao razvoj usklađenih metoda ispitivanja nanomaterijala.

Računalno modeliranje i visokokvalitetni podatci za predviđanje svojstava nanomaterijala

Budući da mnogi različiti čimbenici kao što su veličina, premaz i prijevoz utječu na način na koji nanomaterijali reagiraju u različitim uvjetima, potrebno je primijeniti prediktivno modeliranje kao dopunu „tradicionalnom” ispitivanju. To znači da je potrebno predvidjeti kako će se materijal ponašati, i to na temelju podataka koji već postoje za različite tvari, uvjete i uporabe.
Organizacije kao što su OECD, ECHA i Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) podržavaju istraživačku zajednicu u razvoju okvira grupiranja i analogije te dodatno promiču upotrebu računalnog modeliranja kao što su (Q)SAR-ovi za nanomaterijale. Dostupna su i financijska sredstva EU-a.

Sposobnost predviđanja kako bi se određeni materijal mogao ponašati olakšat će siguran razvoj novih nanomaterijala uklanjanjem svih potencijalno štetnih nanomaterijala koji su već u fazi razvoja proizvoda.