Međunarodne aktivnosti

 

A hand holding a globePotencijalni rizici nanomaterijala već su više od desetljeća tema rasprava na međunarodnoj razini, a društvene koristi nanotehnologije pobuđuju jednako zanimanje među istraživačima i tvorcima politike.

Globalna rasprava o sigurnosti nanomaterijala odvija se na nekoliko međunarodnih foruma; Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Ujedinjeni narodi (UN) doprinose razvoju znanja o tim materijalima.

U središte pozornosti stavljena je sigurna uporaba nanomaterijala i sigurno rukovanje njima kako bi se mogle ostvariti koristi nanotehnologije.

 

OECD

OECD ima dugogodišnji program upravljanja kemikalijama te igra vrlo važnu ulogu u usklađivanju regulatornih metoda za ispitivanje i procjenu opasnosti kemikalija. Glavni instrumenti kojima se to postiže jesu međunarodno dogovorene smjernice za ispitivanje i načela dobre laboratorijske prakse (DLP).

Zahvaljujući njima, ispitivanja koja se provode u skladu sa smjernicama OECD-a za ispitivanje priznaju tijela u zemljama koje se pridržavaju Odluke o međusobnom prihvaćanju podataka (MAD). Ta je odluka zakonski obvezujući instrument koji olakšava međunarodno prihvaćanje podataka za potrebe regulatorne procjene sigurnosti kemikalija. Time su se dramatično smanjili troškovi ispitivanja i ograničio broj životinja potrebnih za ispitivanja.

Danas se većina zakonodavstva o kemikalijama u industrijaliziranim zemljama diljem svijeta temelji na rezultatima Programa OECD-a za kemikalije. To vrijedi i kada je riječ o procjeni opasnosti nanomaterijala. U Preporuci Vijeća OECD-a iz 2013. o ispitivanju i procjeni sigurnosti proizvedenih nanomaterijala navodi se da su postojeći međunarodni i nacionalni regulatorni okviri za kemikalije prikladni za upravljanje rizicima povezanima s proizvedenim nanomaterijalima. Međutim, također se napominje da se te okvire i ostale sustave za upravljanje vjerojatno treba dodatno prilagoditi kako bi se njima obuhvatila i posebna svojstva proizvedenih nanomaterijala.

OECD je 2006. osnovao Radnu skupinu za proizvedene nanomaterijale (WPMN) kako bi omogućio raspravu o procjeni opasnosti i rizika nanomaterijala. Glavni je rezultat njezina dosadašnjeg rada procjena načina na koji se postojeće smjernice OECD-a za ispitivanje mogu primijeniti na 11 često korištenih nanomaterijala. Veliki su napori uloženi u taj projekt, tijekom kojega je pripremljeno više od 700 studija. OECD je rezultate objavio 2015.

 

WHO

WHO proučava rizike kojima je stanovništvo na globalnoj razini izloženo uslijed uporabe kemikalija. U području nanomaterijala WHO se usredotočio na moguće učinke koje izloženost nanomaterijalima može imati na radnike.

WHO razvija smjernice pod nazivom „Zaštita radnika od mogućih rizika proizvedenih nanomaterijala”. Cilj tih smjernica jest poboljšati zdravlje i sigurnost na radu za sve radnike koji bi mogli biti izloženi nanomaterijalima u različitim proizvodnim i društvenim okruženjima.

Tim će se smjernicama obuhvatiti elementi procjene rizika i upravljanja rizikom, a one će sadržavati i preporuke za poboljšanje sigurnosti na radu i zaštitu zdravlja radnika koji rade s nanomaterijalima u svim zemljama, a osobito u zemljama niskog i srednjeg dohotka.

 

Institut Ujedinjenih naroda za izobrazbu i istraživanje (UNITAR) i Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP)

UNEP i UNITAR izrazito su usredotočeni na izgradnju kapaciteta između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju.

U suradnji s Međuorganizacijskim programom za pravilno rukovanje kemikalijama (IOMC) u posljednjih pet godina organizirano je nekoliko regionalnih radionica čiji je cilj bilo povećanje znanja o tome kako procijeniti rizik tih materijala i upravljati njime na nacionalnoj razini.

Njihov rad predstavljao je i priliku za zemlje da financijski doprinesu povećanju kapaciteta zemalja u razvoju kako bi se one mogle nositi s pitanjima sigurnosti nanomaterijala.

 

Strateški pristup međunarodnom upravljanju kemikalijama (SAICM)

SAICM je politički okvir za promicanje pravilnog upravljanja kemikalijama na globalnoj razini. Usko je povezan s ciljevima dogovorenima 2002. na Svjetskom sastanku na vrhu o održivom razvoju (WSSD) u Johannesburgu.

Jedan od tih ciljeva izravno se odnosio na kemikalije. On glasi: „do 2020. sve kemikalije trebaju se proizvoditi i upotrebljavati na način kojim se znatno smanjuje njihov negativan učinak na ljude i okoliš”.

U okviru SAICM-a postignut je i dogovor o „Globalnom planu djelovanja” kako bi se utvrdila strategija za ispunjavanje ciljeva WSSD-a. U tom se planu navode i mjere za nanomaterijale, primjerice olovo u bojama, endokrini disruptori i pesticidi. SAICM je utvrdio da su nanotehnologije i proizvedeni nanomaterijali političko pitanje u nastajanju.

Categories Display