Ambalaža hrane

Izrada ambalaže za našu hranu danas je jedno od glavnih područja primjene nanomaterijala u prehrambenom sektoru. Osim za proizvodnju lakših i održivijih materijala, kao što su plastični spremnici i boce, nanomaterijali se također mogu upotrebljavati za sprječavanje kvarenja hrane.
 

Primjena nanomaterijala za čuvanje hrane i njezinu zaštitu od bakterija

Materijali za ambalažu za hranu najčešće su izrađeni od plastike. Njihova je glavna slabost činjenica da ne sprječavaju ulazak plinova kao što je kisik i drugih malih molekula i njihovo dopiranje do hrane. Dodavanjem nanomaterijala, kao što su nanoglina, titanijev nitrid ili titanijev dioksid, mogu se poboljšati svojstva nekog materijala, primjerice on se može učiniti lakšim i snažnijim. Nadalje, nanomaterijali mogu spriječiti prodiranje u ambalažu plinova i svjetlosti koji uzrokuju propadanje te također mogu imati antimikrobna svojstva, što dodatno doprinosi očuvanju svježine hrane tijekom dugotrajnog čuvanja i zaštiti od bakterija.
 

Provode se inovacije kako bi se izradili održiviji materijali u industriji pakiranja hrane

Celuloza je jedan od najobilnijih materijala dostupnih u prirodi i može se dobiti od biljaka i drveća. Istraživači su razvili biorazgradive kompozitne membrane od nanočestica celuloze. Istraživanje pokazuje da ti filmovi na biološkoj osnovi mogu spriječiti prodiranje vode u ambalažu, zaštititi svježu hranu od štetnih bakterija i tako produljiti rok trajanja proizvoda. To znači da se biofilmovi mogu primijeniti u industriji pakiranja hrane te omogućiti smanjenje prehrambenog otpada i bolesti koje se prenose hranom, iako njihova potencijalna toksičnost i dalje nije u potpunosti ispitana.

Istraživači također razvijaju „pametnu” ambalažu u kojoj se primjenjuju osjetnici nanoveličine za praćenje stanja hrane. Brojni su detektori na bazi nanočestica razvijeni za otkrivanje zagađivača u hrani. Kada zagađivač dođe u kontakt s hranom, dolazi do reakcije između nanomaterijala i zagađivača koja daje vizualni signal i tako vas upozorava na to da se hrana pokvarila. Dobavljači mogu upotrebljavati ove nanoosjetnike kako bi potrošačima ukazali na stanje hrane.
 

Migracija nanomaterijala u hranu

Rizik za potrošače od primjene nanotehnologije u ambalaži za hranu povezan je s potencijalnom migracijom nanomaterijala u hranu. Trenutačno dostupni podatci o migraciji vrlo su ograničeni, ali dosad su pokazali vrlo niske razine migracije. Iako se i dalje se istražuju brojne primjene nanotehnologije, države članice i Komisija dosad su odobrile ulazak na tržište samo za neke, primjerice za titanijev nitrid u bocama od polietilen tereftalata (PET). Prije njihova odobrenja nanomaterijale upotrijebljene u ambalaži za hranu u Europi mora ocijeniti Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA). Titanijev nitrid u nanoveličini jedan je od odobrenih nanomaterijala i upotrebljava se kao aditiv u plastičnim bocama.