Kako djeluju proizvodi za zaštitu od sunca?

Kako bismo izbjegli opekline od sunca, upotrebljavamo proizvode za zaštitu kože od UV zraka (UVB i UVA zraka). Filtri u proizvodima za zaštitu od sunca funkcioniraju na dva različita načina. Neki su mineralni i sastoje se od nanooblika kemikalija, kao što su titanijev dioksid (TiO₂) i cinkov oksid (ZnO), koji odbijaju UV zrake od kože. Mineralni filtri djeluju odmah nakon nanošenja. Kemijski filtri u proizvodima za zaštitu od sunca sadržavaju tvari kao što je oksibenzon. Moraju se nanijeti prije izlaganja suncu jer upijaju UV zrake i tako štite od opeklina od sunca.

Koncentracija UV filtara u proizvodima za zaštitu od sunca ovisi o željenom faktoru zaštite od sunca (SPF). Razine koncentracije podliježu kontroli i ne bi smjele prelaziti 25 % konačnog sastava proizvoda za mineralne odnosno 10 % za kemijske filtre.

Zašto se nanomaterijali upotrebljavaju u proizvodima za zaštitu od sunca?

Mineralni UV filtri sadržavaju nanočestice i omogućuju dulju zaštitu jer su stabilniji u odnosu na kemijske filtre. Smatra se da cinkov oksid pruža najdjelotvorniju zaštitu. Proizvodi za zaštitu od sunca s nanočesticama cinkova oksida i titanijeva dioksida ne ostavljaju bijeli trag, slično kao proizvodi za zaštitu od sunca s kemijskim filtrima.

Je li sigurno upotrebljavati proizvode za zaštitu od sunca koji sadržavaju nanočestice?

Znanstveni odbor za zaštitu potrošača (SCCS) izrazio je zabrinutost u pogledu sigurnosti proizvoda za zaštitu od sunca u spreju koji sadržavaju titanijev dioksid jer se sumnja da njihovo udisanje izaziva rak.

Radi zaštite ljudi svi proizvodi koji sadržavaju titanijev dioksid u količini iznad određene granice moraju imati sljedeću oznaku: „Upozorenje! Pri prskanju mogu nastati opasne respirabilne kapljice. Ne udisati aerosol ni maglicu.”

Proizvodi za zaštitu od sunca i okoliš

Iako su podatci o utjecaju na okoliš ograničeni, kemijski filtri, kao što je oksibenzon, povezani su s izbjeljivanjem koralja i prijavljeni kao endokrini disruptori. Zbog tih je zaključaka, primjerice na Havajskom otočju, njihova uporaba iz predostrožnosti ograničena.

Dostupno je tek nekoliko studija o mineralnim filtrima. U laboratorijskom je okruženju teško reproducirati pouzdane uvjete sa svim varijablama iz okoliša, sastojke proizvoda za zaštitu od sunca i njihove interakcije.

Na potencijal opasnosti proizvoda mogu utjecati i varijacije u veličini, obliku ili površinskom premazu čestica. Iako je cink važna hranjiva tvar, u velikim količinama može biti otrovan, osobito za vodene organizme.

Cinkov oksid i cinkov klorid tvari su čije je razvrstavanje usklađeno, što znači da su otrovni za vodeni okoliš u koncentraciji manjoj od 10 miligrama po litri. Titanijev dioksid trenutačno nije među tvarima čije je razvrstavanje usklađeno u pogledu njegovih učinaka na okoliš.