Nanomaterijali u našoj hrani
Nanomaterijali se mogu pronaći u hrani koju jedemo. Mogu se upotrijebiti za povećanje nutritivne vrijednosti hrane ili za smanjenje količina aditiva kao što su šećeri, soli, umjetne arome i bojila u proizvodu.
Neki su nanomaterijali već desetljećima prisutni kao aditivi u hrani. Dva su takva primjera titanijev dioksid, koji se označava šifrom prehrambenog aditiva E171, i sintetička amorfna silika (SAS), odnosno E551. SAS se primjenjuje kao tvar za bistrenje radi uklanjanja suspendiranih krutih tvari iz tekućine u pićima, kao i za sprječavanje nastanka grudica u hrani u prahu. Kada se koristi za te primjene, zbog postupka proizvodnje dio čestica SAS-a i titanijeva dioksida koje se nalaze u prehrambenim proizvodima bit će u rasponu veličine nanoljestvice.
Jedno od područja koje se razvija jest upotreba nanomaterijala za poboljšanje unosa i otpuštanja hranjivih i drugih tvari, kao što su vitamini i omega-3 masne kiseline u prehrambenim dodacima. Nanomaterijali također mogu pomoći u raspršivanju tvari koje same po sebi nisu topljive u vodi.
Unatoč brojnim zanimljivim primjenama, postoje razlozi za zabrinutost u pogledu sigurnosti potrošača. U svrhu zaštite potrošača uspostavljen je strog pravni okvir, kojim je utvrđeno da uporabu nanomaterijala u hrani prije njihova stavljanja na tržište moraju odobriti regulatorna nadležna tijela te da se njihovi potencijalni rizici moraju detaljno ocijeniti.
EU Privacy Disclaimer
Na ovom portalu koristimo kolačiće kako bismo vam osigurali najbolje iskustvo njegova pregledavanja.