Budućnost nanolijekova

Znanstvenici sve više istražuju nanolijekove za različite medicinske primjene. Te primjene obuhvaćaju učinkovitiju isporuku i ciljano djelovanje lijekova, kao i personalizirane nanolijekove, pri čemu se lijek daje bolesniku na temelju njegova genetskog profila.
 

Nanomaterijali u razvoju

Nanomaterijali u razvoju, kao što su blok kopolimerne micele, polimeri, ugljikove nanocijevi, kvantne točke i dendrimeri, osmišljeni su kako bi pomogli u učinkovitijoj primjeni ili ciljanju lijekova.

Ugljikove nanocijevi su heksagonalno vezani atomi ugljika koji zajedno čine oblik šuplje cijevi. Istražuju se u svrhu primjene u liječenju, osobito u liječenju raka, ali i za razvoj novih dijagnostičkih tvari i nanosenzora. Ugljikove nanocijevi mogu se primjenjivati za ciljanu isporuku lijeka.

Kvantne točke su poluvodljivi nanokristali koji se sastoje od anorganske kore okružene metalnom ljuskom. Mogu se upotrebljavati kao nosači lijekova ili kao fluorescentne oznake za druge nosače lijekova, kao što su liposomi. Mogu pomoći u kombiniranju molekularnog snimanja za dijagnostiku s terapijom, primjerice u razvoju strategija za liječenje raka.

Važan izvor zabrinutosti kod ugljikovih nanocijevi i kvantnih točaka jest toksičnost, a istraživači istražuju kako smanjiti toksičnost tih materijala prije njihova korištenja za medicinske primjene.

Dendrimeri su molekule s pravilnom i vrlo razgranatom strukturom nalik drvetu. Njihov promjer iznosi između 1 i 10 nanometara i imaju hidrofobnu unutarnju šupljinu koja se može napuniti hidrofobnim molekulama, primjerice lijekom protiv raka. U usporedbi s drugim nosačima lijekova, kao što su liposomi, dendrimeri su mehanički stabilniji, ali mogu nositi manju količinu lijeka.
 

Teranostika i personalizirana nanomedicina

KemičarPersonalizirana nanomedicina odnosi se na terapijski pristup prilagođen osobinama bolesnika korištenjem tehnika kao što je molekularno profiliranje. Nanotehnologija bi nam u budućnosti mogla omogućiti primanje personaliziranih terapija. Novorazvijeni nanolijekovi obuhvaćaju višekomponentne sustave koji se nazivaju teranosticima, a koji mogu, primjerice, sadržavati terapijske i dijagnostičke molekule. Nanosustav koji čine omogućit će dijagnozu, isporuku lijeka i praćenje učinaka lijeka. Razvoj takvih sustava može pomoći u ostvarenju cilja dobivanja personalizirane terapije za nekoliko bolesti.

Razlog sve brojnijih istraživanja u smjeru personalizirane nanomedicine jest činjenica da su bolesti poput raka izrazito heterogene, a postojeći oblici liječenja djelotvorni su samo za određene bolesnike i u određenim fazama bolesti. Primjena teranostičke tvari u bolesnika potencijalno može omogućiti praćenje reakcije bolesnika na nanolijek jer molekule za snimanje omogućuju vizualizaciju učinka lijeka u stvarnom vremenu. Na taj se način mogu optimizirati i prilagoditi doza lijeka i protokoli liječenja tijekom praćenja.

Categories Display